Tema: Tko je moj bližnji?

Autor: s. Zdenka Petrović

Utorak, 1. lipnja 2010.

Stari rabi pitao je svoje učenike: “Kako možemo razlikovati trenutak kada prestaje noć i počinje dan?” Prvi učenik odgovori: “Mislim da je to trenutak kad vidjevši u daljini životinju mogu razlikovati je li ovca ili pas.” “Ne”, odgovori rabi. Javio se drugi učenik: “To bi mogao biti trenutak kad vidjevši stablo u daljini mogu razlikovati je li smokva ili breskva.” “Nije ni to” nastavi rabi. “Kako se onda može prepoznati završetak noći i početak dana” - pitali su sada učenici rabija. Rabi im odgovori: Kad gledajući u lice bilo kojeg čovjeka vidiš da je on tvoj brat ili sestra. Ako to ne uspijevamo, bez obzira koji je sat u danu, još uvijek je noć u nama.

Gledati u lice bilo kojeg čovjeka ili svakog čovjeka i u njemu prepoznati svoga brata ili sestru čini nam se ponekad nemogućim. I doista bez Božje pomoći ljudima je to nemoguće. Čovjek vlastitim snagama nikada neće biti u stanju ljubiti svakog čovjeka. Samo uz Božju pomoć, možemo ljubiti onako kao što sam Bog ljubi i u stanju smo prijeći preko ograničenja, koja nam nameće karakter, odgoj, običaji, kultura…

Ljubav prema svakom čovjeku zahtjev je vjere. Po vjeri znamo da je svaki čovjek dostojan Krvi Kristove i da svakog čovjeka Bog neizmjerno ljubi. Tek po vjeri možemo otkriti pravu vrijednost i pravo dostojanstvo svakog čovjeka.

Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe nije tek poziv, nego zapovijed, nalog, zakon univerzuma… A tko je moj bližnji odgovorio nam je Isus kada je rekao: ''…tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." (Mt 12,50). Tko je moj bližnji – poučio nas je i rabi u ovoj priči o trenutku kada prestaje noć i počinje dan. No, pitamo li se i mi kršćani počesto tko je moj bližnji dok i mi u ponekom licu tražimo i ne nalazimo svoga brata ili sestru? Ako se pitamo i u nama je još uvijek noć. Ako se pitamo počnimo drugoga gledati očima vjere, počnimo ga gledati Božjim očima.